Danas u gradu rodeno je novo pokislo stado
sretna su braca,ulica puna bezglavih ovaca
Svi slusaju jednog odmetnutog pjevaca
trazi jos jednog renomiranog glasaca
da ga udomi,da ga drsko upozori
na situaciju tesku ,
na bezglavu intonaciju i nezamjenjivu gresku
Govori a sve sto govori kao da ne postoji
Kraj njega su oni sto se stalno broje
malo nize su oni sto se stalno znoje
na kraju reda su ljudi,
koji pokusavju ne biti previse ludi
i za njih je razigran vjetar sto se budi
Politicar je u plavom voljenom gradu,
vraca nazad staru monotonu paradu
vice za sebe i svoju odabranu,veoma casnu vladu
odmetnuti tupi balans i razmetni vjetar
udaraju u nesalomjivu cvrstu granu
Sav taj sklizav znoj,izbezumljeni trceci strah
tece po ovom nepokorivom,preljepom gradu
lijevo ili desno,bira se precesto
sve je to isto umijesano tijesto
pomalo ludo a cesto i bijesno
crno ili bijelo,
nije to moj Brate,
za jelo…